Zašto se muškarci (ali i sve veći broj žena!) boje odrastanja? Poslednjih godina svedoci smo toga da se mladi ljudi sve kasnije odlučuju za brak i decu, ali i uopšteno za osamostavljivanje i odlazak od roditelja. Je li strah od rutine glavni krivac i mogu li se takve osobe ikada promeniti? Da li i vas je, i to ne jednom, nasamario neki Petar Pan? Uzeo vas pod ruku i vinuo u visine? Let je, naravno, kratko trajao, dok je prizemljenje bilo i više nego bolno. On je šarmantan, divan i apsolutno i posve – neozbiljan. Sindrom Petra Pana najčešće se javlja kod muškaraca, dok je u žena nešto ređi. Taj sindrom karakteriše žudnja za slobodom i užicima te strah od okova i vezivanja. Uživanje je, dakako, sastavni deo života, međutim, je li jedino to život? Sindrom Petra Pana nikad nije bio tako prisutan kao u dvadeset i prvom veku. Sa sve boljim i većim mogućnostima žene postaju sve nesigurnije i nerazumnije, a muškarci neodlučniji. Žele sve, ali i svega se boje. No, ruku na srce, ponekad je dobro bojati se. U trenucima straha ljudi su oprezniji, međutim, šta kad strah počne da sprečava lični napredak?
Treba ići u korak s godinama, katkad naprasno odrasti i bez oklevanja pozvati ljubav te stvoriti saživot. Muškarac Petar Pan zapravo je uplašeni dečačić. Menja devojke, ‘skače’ iz jedne ljubavne veze u drugu i boji se monogamije. Njegov tip devojke je Vendi, nipošto Zvončica. Međutim, ljubavna veza između Petra Pana i Vendi je nemoguća, a Zvončica je ta koja uzaludno nastavlja da sledi Petra Pana. Rađa li se muškarac kao Petar Pan? Što smo nasledili, a šta stekli?
Naši obrasci funkcioniranja i formirane osobine ličnosti su rezultat i jednog i drugog, pa bi tako odgovor na ovo pitanje bio da se rađamo s određenim predispozicijama za ovaj način funkcionisanja, no hoćemo li ih zaista razviti u te specifične obrasce i postati Petar Pan (ili Vendi, ili možda Zvončica) zavisi će od naših iskustvima te odnosima s roditeljima i okolinom. Neki autori ističu da je za razvoj sindroma Petra Pana ključan upravo prezaštitničko vaspitavanje. Naime, roditelji koji previše štite i premalo podstiču na samostalnost zapravo svojoj deci kontinuirano šalju poruku da nisu sposobna da se sama pobrinu za sebe, nego to oni moraju učiniti za njih. Iako to ponajpre proizlazi iz strahova samih roditelja, a ne iz svesnog uverenja da je njihovo dete bespomoćno, oni mirniji, poslušniji, manje pustolovni vremenom će u to poverovati te će takvo uverenje postati deo njihove ličnosti i u odraslom dobu”.
Upadamo u rutinu
Čak je i u govoru česti izraz ‘upasti u rutinu’, kao da je reč o zamci u kojoj nas čeka smrt! “Pa to onda ide otprilike ovako: škola + posao +brak/veza + deca = dosadna svakodnevica, rutina i kolotečina ili život bez uzbuđenja, ostvarivanja snova, ispunjavanja potencijala, gubitak identiteta, psihički zatvor, sivilo… Onda zaista nije čudno da ima sve više onih koji to žele izbeći. No pritom se zanemaruje to da nam upravo određena doza rutine donosi osećaj sigurnosti i stabilnost. Naime, ako govorimo o sindromu Petra Pana kako ga je opisao dr. Dan Kajli, onda se izbegavanje roditeljstva može protumačiti kao odbijanje obaveze koja bi ozbiljno mogla ugroziti njihovu dečju slobodu i komoditet. No danas se neki ljudi teško odlučuju za decu jer misle da im u ovim nesigurnim uslovima u kojima živimo neće moći osigurati srećan i kvalitetan život. To je pak tema sama za sebe i otvara niz pitanja
Jeste li Vendi ili Zvončica?
Kakva žena eventualno može promeniti Petra Pana. Može li Petar Pan uopše postati nalik prinčevima iz bajki – odmeren, pažljiv, veran – emocionalno i socijalno inteligentan? “Svi se mi možemo promeniti, samo je pitanje želimo li to. Petar Pan se može promeniti u onom trenutku kada on odluči da je spreman na to. Kada je Petar Pan na kraju stvarne priče vratio Vendi njenim roditeljima, on je odlučio da se vrati u Nedođiju i ostane tamo da živi. I ko je otišao s njim? Zvončica. Dakle, Petar Pan će birati, a i njega će izabrati. Izabraće ga tip žene koja je Vendi – brižna, majčinski tip, osoba koja ga bezuslovno voli. I to je ono što njemu treba. On želi Vendi pokraj sebe kako bi uvek imao nekoga na koga se može osloniti, nekoga ko će predstavljati majčinsku figuru u njegovom životu. S druge strane imamo i Zvončicu, koja takođe voli Petra Pana. Ona je pak više nalik njemu, avanturistički tip i nemirnog duha, ali isto tako želi Petra samo za sebe. Petar Pan nema tako veliku želju da bude sa Zvončicom jer mu ona ne pruža takvu sigurnost kao Vendi. Žena može promeniti Petra Pana samo ako promeni sebe.
Potrebno je naći balans između te dve osobine. Ako žena sebe menja samo zbog Petra Pana, a ne zbog same sebe, onda ponovno čini ono što bi učinila i Vendi ili svaka druga požrtvovna majka. Zato ona treba da teži tome da ispunjava sebe i svoje ciljeve, da traži nešto što nju čini srećnom, kako bi od Petra Pana stvorila muškarca koji je spreman da jednako ulaže u odnos, tj. da prihvati to kao odnos između dvoje ravnopravnih odraslih ljudi, a ne kao odnos između majke i deteta. Ako nakon te promene on i dalje ostane Petar Pan, dr. Kajli savetuje da prekine vezu, ali da ostane ta nova osoba i da se ne vraća više u lik Vendi kako ne bi privukla još jednog Petra Pana.
Na šta obratiti pažnju?
Dakle, sudeći prema svemu, izbor je na svakome od nas – želimo li radije da budemo Zvončica ili Vendi? Iako mnoge jasno znaju šta žele, a šta im je neprihvatljivo, sve teorije padaju u vodu kad je ljubav u pitanju. Nemali broj žena iznenadi se vlastitim postupcima i onime šta su spremne napraviti zbog ljubavi. Kad hemija proradi, ambiciozne, razborite i samosvesne žene u trenutku se pretvaraju u svoju suprotnost. Ako u tome još naiđu na Petra Pana, koji će ih razoružati svojom slatkorečivošću i šarmom, žene u potpunosti upadaju u zamku u kojoj, znaju to dobro, neće biti srećne, niti će dobiti ljubav koju traže, no bez razmišljanja hrle u nju. Neobjašnjiv je taj fenomen zaljubljivanja u takvu vrstu muškaraca, koji, slažu se psiholozi, retko kada ikoga usreće. Možda je stvar u šarmu, jer su takvi muškarci često omiljeni u društvu, zabavni, komunikativni, vole se isticati, skloni su pustolovinama… S druge pak strane, tih se karakteristika morate paziti! Emotivno su vrlo nezreli, stalno traže pažnju i žele da im se divite, nikada nisu sigurni u ono što osećaju, izbegavaju ozbiljne razgovore, a uspaniče se kad je ‘na tapeti’ tema o zajedničkoj budućnosti; jako su privrženi majci, i to do te mere da dopuštaju da im ona u potpunosti kontroliše život i odlučuje umesto njih; teško podnose autoritet . Jedina dobra stvar je ta što su mnogi od njih dobri očevi, jer su s decom više-manje na istoj ravni.
Treba ići u korak s godinama, katkad naprasno odrasti i bez oklevanja pozvati ljubav te stvoriti saživot. Muškarac Petar Pan zapravo je uplašeni dečačić. Menja devojke, ‘skače’ iz jedne ljubavne veze u drugu i boji se monogamije. Njegov tip devojke je Vendi, nipošto Zvončica. Međutim, ljubavna veza između Petra Pana i Vendi je nemoguća, a Zvončica je ta koja uzaludno nastavlja da sledi Petra Pana. Rađa li se muškarac kao Petar Pan? Što smo nasledili, a šta stekli?
Naši obrasci funkcioniranja i formirane osobine ličnosti su rezultat i jednog i drugog, pa bi tako odgovor na ovo pitanje bio da se rađamo s određenim predispozicijama za ovaj način funkcionisanja, no hoćemo li ih zaista razviti u te specifične obrasce i postati Petar Pan (ili Vendi, ili možda Zvončica) zavisi će od naših iskustvima te odnosima s roditeljima i okolinom. Neki autori ističu da je za razvoj sindroma Petra Pana ključan upravo prezaštitničko vaspitavanje. Naime, roditelji koji previše štite i premalo podstiču na samostalnost zapravo svojoj deci kontinuirano šalju poruku da nisu sposobna da se sama pobrinu za sebe, nego to oni moraju učiniti za njih. Iako to ponajpre proizlazi iz strahova samih roditelja, a ne iz svesnog uverenja da je njihovo dete bespomoćno, oni mirniji, poslušniji, manje pustolovni vremenom će u to poverovati te će takvo uverenje postati deo njihove ličnosti i u odraslom dobu”.
Upadamo u rutinu
Čak je i u govoru česti izraz ‘upasti u rutinu’, kao da je reč o zamci u kojoj nas čeka smrt! “Pa to onda ide otprilike ovako: škola + posao +brak/veza + deca = dosadna svakodnevica, rutina i kolotečina ili život bez uzbuđenja, ostvarivanja snova, ispunjavanja potencijala, gubitak identiteta, psihički zatvor, sivilo… Onda zaista nije čudno da ima sve više onih koji to žele izbeći. No pritom se zanemaruje to da nam upravo određena doza rutine donosi osećaj sigurnosti i stabilnost. Naime, ako govorimo o sindromu Petra Pana kako ga je opisao dr. Dan Kajli, onda se izbegavanje roditeljstva može protumačiti kao odbijanje obaveze koja bi ozbiljno mogla ugroziti njihovu dečju slobodu i komoditet. No danas se neki ljudi teško odlučuju za decu jer misle da im u ovim nesigurnim uslovima u kojima živimo neće moći osigurati srećan i kvalitetan život. To je pak tema sama za sebe i otvara niz pitanja
Jeste li Vendi ili Zvončica?
Kakva žena eventualno može promeniti Petra Pana. Može li Petar Pan uopše postati nalik prinčevima iz bajki – odmeren, pažljiv, veran – emocionalno i socijalno inteligentan? “Svi se mi možemo promeniti, samo je pitanje želimo li to. Petar Pan se može promeniti u onom trenutku kada on odluči da je spreman na to. Kada je Petar Pan na kraju stvarne priče vratio Vendi njenim roditeljima, on je odlučio da se vrati u Nedođiju i ostane tamo da živi. I ko je otišao s njim? Zvončica. Dakle, Petar Pan će birati, a i njega će izabrati. Izabraće ga tip žene koja je Vendi – brižna, majčinski tip, osoba koja ga bezuslovno voli. I to je ono što njemu treba. On želi Vendi pokraj sebe kako bi uvek imao nekoga na koga se može osloniti, nekoga ko će predstavljati majčinsku figuru u njegovom životu. S druge strane imamo i Zvončicu, koja takođe voli Petra Pana. Ona je pak više nalik njemu, avanturistički tip i nemirnog duha, ali isto tako želi Petra samo za sebe. Petar Pan nema tako veliku želju da bude sa Zvončicom jer mu ona ne pruža takvu sigurnost kao Vendi. Žena može promeniti Petra Pana samo ako promeni sebe.
Potrebno je naći balans između te dve osobine. Ako žena sebe menja samo zbog Petra Pana, a ne zbog same sebe, onda ponovno čini ono što bi učinila i Vendi ili svaka druga požrtvovna majka. Zato ona treba da teži tome da ispunjava sebe i svoje ciljeve, da traži nešto što nju čini srećnom, kako bi od Petra Pana stvorila muškarca koji je spreman da jednako ulaže u odnos, tj. da prihvati to kao odnos između dvoje ravnopravnih odraslih ljudi, a ne kao odnos između majke i deteta. Ako nakon te promene on i dalje ostane Petar Pan, dr. Kajli savetuje da prekine vezu, ali da ostane ta nova osoba i da se ne vraća više u lik Vendi kako ne bi privukla još jednog Petra Pana.
Na šta obratiti pažnju?
Dakle, sudeći prema svemu, izbor je na svakome od nas – želimo li radije da budemo Zvončica ili Vendi? Iako mnoge jasno znaju šta žele, a šta im je neprihvatljivo, sve teorije padaju u vodu kad je ljubav u pitanju. Nemali broj žena iznenadi se vlastitim postupcima i onime šta su spremne napraviti zbog ljubavi. Kad hemija proradi, ambiciozne, razborite i samosvesne žene u trenutku se pretvaraju u svoju suprotnost. Ako u tome još naiđu na Petra Pana, koji će ih razoružati svojom slatkorečivošću i šarmom, žene u potpunosti upadaju u zamku u kojoj, znaju to dobro, neće biti srećne, niti će dobiti ljubav koju traže, no bez razmišljanja hrle u nju. Neobjašnjiv je taj fenomen zaljubljivanja u takvu vrstu muškaraca, koji, slažu se psiholozi, retko kada ikoga usreće. Možda je stvar u šarmu, jer su takvi muškarci često omiljeni u društvu, zabavni, komunikativni, vole se isticati, skloni su pustolovinama… S druge pak strane, tih se karakteristika morate paziti! Emotivno su vrlo nezreli, stalno traže pažnju i žele da im se divite, nikada nisu sigurni u ono što osećaju, izbegavaju ozbiljne razgovore, a uspaniče se kad je ‘na tapeti’ tema o zajedničkoj budućnosti; jako su privrženi majci, i to do te mere da dopuštaju da im ona u potpunosti kontroliše život i odlučuje umesto njih; teško podnose autoritet . Jedina dobra stvar je ta što su mnogi od njih dobri očevi, jer su s decom više-manje na istoj ravni.